DOBRODOŠLI NA OVAJ BLOG

Ljiljana Živadinović







poezija i proza i svašta nešto



субота, 6. новембар 2010.

ODOH U DAN



Kasnim......nema veze....nekako....treperim iznutra....još uvek.....pozitivno.......lepo jutro......odoh u dan......ovako treperava hahaha……samo da zapišem osećaj


Prestao je san
odoh u dan
ovo treperenje nosim kao plašt
Cela sam u njega umotana
drhtaj iznutra
što pokreće mi telo
i misao moram da smirim
i ove damare umirim
Mora da mi se na licu još vide
tragovi tvoje brade....
i ruku......dodir…
treperi u meni.....
nosim taj strasni nemir sa sobom
da delovi dana budu kao da sam s tobom.

Odoh sa svojim blagom u dan
u ovaj dan što na san ličiti neće
ipak…..nije gotov san
Spava u meni…
U očima mi je još pogled sneni
Odvlači misli I dušu pleni
Kao kosa što padne preko oka
i pramen noći će pokriti delić dana
duša će na tren opet da mi sanja
pogledom što luta
od početka do kraja mog puta
i tako......do večeras......
moj početku i kraju.

2 коментара:

  1. Sad je moja devočica porasla.Srećan sam zbog toga.Srećan sam kad čujem da je i ona srećna...Sad može sama..povratila je samopouzdanje...stala na svoje noge i sad čvrsto korača putevima svojih želja i snova..Shvatila je suštinu...Srećan sam što može i bez moje pomoći da se suoči sa sobom i sa svim životnim problemima...Sad više i ne moram da joj posvećujem pesme da je bodrim kad posrnePutuj,devojčice moja.Neka su ti srećni puti..I ne brini ako se kiša ili neka druga muka nakostreši na tebe je ću uvek biti u blizini..da ti raširim svoje srce kao kišobran.Putuj,mala....velika moja....

    ОдговориИзбриши
  2. Znam da češ biti tu prijatelju...sada znam...pišemo se

    ОдговориИзбриши