DOBRODOŠLI NA OVAJ BLOG
Ljiljana Živadinović
poezija i proza i svašta nešto
poezija i proza i svašta nešto
Основни подаци о мени
четвртак, 30. децембар 2010.
ĆUTKE
Možeš da pričaš šta ti je volja
da vičeš, vredjaš, zvocaš i psuješ
to je u redu kada si tužan
i kada ti život izgleda ružan
u redu je i kad kažeš da ja sam kriva
a zašta.......e, to nemam pojma
ali osećam ukus tužnog dojma
ma nema veze.....njega ću ja da sredim
u redu je i kada si besan
i kada ti je sopstveni kaput od kože tesan
i kada misliš da su oko tebe svi lutke
samo ću da te zagrlim ćutke
da oteram te nervozne lutke
ŽAR U ŽAR
Večeras idemo Maca i ja na koncert....Madjari ...100 violina. Papreno brate ali ovaj moj čovek predložio. Kaže da me izvede jer mnogo radim moreeee.....izvodi on sam sebe a usput i mene, al nema veze......kakav je nepokretan da podje bilo gde od kuće i ovo je dosta....mada se menja u poslednje vreme...na bolje. Dojadila i njemu samoća a zima je tek počela....mnogo samotnih dana za oboje....previše. Deca odrasla, ne trebaš im kao pre ....odvojenost može i da udalji.....a može i da zbliži. Ponekad mi se učini tako dalek.....i ja njemu verovatno.....a nekad, što je mnogo, mnogo češći slučaj vidim da mu nedostajem.....ma ne kaže on ništa....samo pokaže. I on meni nedostaje.....u svakom pogledu...ebiga....samo život i to naš. Najveće umeće je prilagoditi se....a ne da ideš uz vetar i trošiš snagu badava jer posle, tako slab i neurozan nikom nisi dobar, pa ni sebi. Uzmi najbolje iz date situacije ako je već ne možeš promeniti jer samo tako ćeš i ti biti bolji a i svima oko tebe je bolje.....možeš više dati a ne samo uzimati.
Ima to veze i sa godinama....drugačije se sve doživljava. Ove pedesete kako mi se približavaju svaka je čudnija od prethodne. Sve je tako intenzivno.....jako...ili samo ja to tako doživljavam. Nekako, svaki osećaj, ne samo ljubav i lepota života, već bukvalno svaki...i ljutnja, i tuga, i bes, i očaj....ma sve kao da je udvostručeno. Posebno u poslednje tri-četiri godine....a specijalno od kako pišem. To pisanje iz mene izvlači svašta hahahah....šalim se...tu je sve to u nama i hvala životu i sudbi što nam dade pune duše i što počeh da pišem. Mnogo mi olakšava ovo pisanje...mislim da bih se raspukla od svega da ne škrabam po ovoj tastaturi. Postajem kao narkoman bogte hahahaha....mora da ljudima na blogu delujem kao ludajka...ali čitana hahhaha....i tako...hvala svima na čitanju.....
Kad pogledaš me brzo
samo krajem oka
krajem u kom žar se žari
zazveče u meni oni tihi damari
To strasti se naše
pola veka stare
prepoznaše, izljubiše
životu se narugaše
Kažu nije moguće
Ha.......kako nije,
Ljubav se menja kroz godine
kao i mi
i strast se sa ljubavlju menja
nekad zaspi pa se probudi
vreme i njoj treba da se odmori
i osmeh prolazi kroz faze razne
a vala i suza,
tuge postaju sve jače
i mnogo češće ti se plače
jer vaja nas život.
Ipak, na lepotu skulpture
možemo dosta uticati i sami
ako nas život već nemilice davi
zar se moramo i medjusobno daviti
i jedno drugom dušu vaditi.
Da......vaja nas život
vajar neumorni
pa ko preživi
ljubav i mi
ili samo mi.
Pa.......preživesmo i ljubav i mi
a ove godine pedesete
donose neki mir a i nemir
i sve kao da vri
kao da drugačije vidiš
osećaj se budi
i stvarno u razdvojenostima
ume da nas izludi
I nekad.... sama pomisao
zna drhtaj da mi probudi
ili još bolje tvoje reči....
ajde, dodji kući....
Žar u žar
damar u damar
niz bokove jure
to strasti naše
jedna drugoj žure.
Ma da....ljubav se menja....i sada je prelepa.....
Zamisli da pameti nemamo i propustimo ovaj voz?
Zar to ne bi bila greota?
Od života sramota?
samo krajem oka
krajem u kom žar se žari
zazveče u meni oni tihi damari
To strasti se naše
pola veka stare
prepoznaše, izljubiše
životu se narugaše
Kažu nije moguće
Ha.......kako nije,
Ljubav se menja kroz godine
kao i mi
i strast se sa ljubavlju menja
nekad zaspi pa se probudi
vreme i njoj treba da se odmori
i osmeh prolazi kroz faze razne
a vala i suza,
tuge postaju sve jače
i mnogo češće ti se plače
jer vaja nas život.
Ipak, na lepotu skulpture
možemo dosta uticati i sami
ako nas život već nemilice davi
zar se moramo i medjusobno daviti
i jedno drugom dušu vaditi.
Da......vaja nas život
vajar neumorni
pa ko preživi
ljubav i mi
ili samo mi.
Pa.......preživesmo i ljubav i mi
a ove godine pedesete
donose neki mir a i nemir
i sve kao da vri
kao da drugačije vidiš
osećaj se budi
i stvarno u razdvojenostima
ume da nas izludi
I nekad.... sama pomisao
zna drhtaj da mi probudi
ili još bolje tvoje reči....
ajde, dodji kući....
Žar u žar
damar u damar
niz bokove jure
to strasti naše
jedna drugoj žure.
Ma da....ljubav se menja....i sada je prelepa.....
Zamisli da pameti nemamo i propustimo ovaj voz?
Zar to ne bi bila greota?
Od života sramota?
TAAAAKOOO....
Trebaš mi kao vazduh
trebaš mi kao san
trebaš mi kao snaga
trebaš mi ....ma ni sama ne znam koliko
evo...raširiću ruke.....
ovako.....
jel' vidiš?
e, trebaš mi baš toliko
A sad ti.....
raširi ruke
pokaži mi koliko ti trebam
taaaakooo....
uh.....baš je mnogo
jesu tu ruke dugačke
e, sad ih sklopi oko mene
da tvoja me želja ugreje

trebaš mi kao san
trebaš mi kao snaga
trebaš mi ....ma ni sama ne znam koliko
evo...raširiću ruke.....
ovako.....
jel' vidiš?
e, trebaš mi baš toliko
A sad ti.....
raširi ruke
pokaži mi koliko ti trebam
taaaakooo....
uh.....baš je mnogo
jesu tu ruke dugačke
e, sad ih sklopi oko mene
da tvoja me želja ugreje
PRED TVOJIM SNOM
Sanjaj čoveče moj
I san ostvari
Jer samo tako
Sreća se stvara
Od snova sva je
Brza ko munja
A miriše......
Miriše k’o dunja
Pred tvojim snom
Svi sni se sklone
Kao maleni oblaci
Nošeni vetrom
A vetar jesi
Čoveče od dela
Al' ipak padaš
Na osmeh lepi
Što ljubavlju sluti
I pamet muti
Na osmeh moj
I dodir krila
To tebe ljubi
Tvoja vila.
Sanjaj i stvaraj
a ja sam tu
na dlanu tvome,
u grudima jakim
da čujem kad šapneš meni
da čuješ kad šapnem tebi
oko dok se sklopa
i misli se slažu
uvijene u uzdahe nam snene.
Pred tvojim snom
Svi sni se sklone
A ipak...
Sličan je mome.

I san ostvari
Jer samo tako
Sreća se stvara
Od snova sva je
Brza ko munja
A miriše......
Miriše k’o dunja
Pred tvojim snom
Svi sni se sklone
Kao maleni oblaci
Nošeni vetrom
A vetar jesi
Čoveče od dela
Al' ipak padaš
Na osmeh lepi
Što ljubavlju sluti
I pamet muti
Na osmeh moj
I dodir krila
To tebe ljubi
Tvoja vila.
Sanjaj i stvaraj
a ja sam tu
na dlanu tvome,
u grudima jakim
da čujem kad šapneš meni
da čuješ kad šapnem tebi
oko dok se sklopa
i misli se slažu
uvijene u uzdahe nam snene.
Pred tvojim snom
Svi sni se sklone
A ipak...
Sličan je mome.
субота, 25. децембар 2010.
ZA ŽIVOT ZAKAČENA

Ako bih se u kamen pretvorila
Pa da zaćutim za vek
Da li bi mi to bio lek?
Ako bih se u kamen pretvorila
Pa da bez pokreta u sutra odlazim
Da li bi lakši bio put kojim prolazim?
Ako bih se kamen pretvorila
Pa da nemam osećanja, želja i strasti
Da li bi svi ovi ljudi u meni rasli?
Ako bih se u kamen pretvorila
Kako bih mogla želeti i voleti
Kako bi sunce videla i mesec što sja
I poljubac mek što rodih u bolu
Osmeh i cvet, dugu i žito
Kako bih dodir osetila na koži
I strast što jurca od glave do pete
Ne bih osetila ni tuge ni sete
Ni hladnu reku i vetar u duši
Ni ruku svoju u tvojoj ruci
Ni pobedu stvaranja u našoj muci
Ni galop vranca ni osmeh stranca
Ni poljubac mora i osmeh gora
Ni zeleni pogled sa moga bora.
Ako bih se u kamen pretvorila
Kako bih sav jad oko sebe videla
Umiranje u suncu i radjanje u mesecu
Bolesti, jecaje i osmeh ozdravljenja
Krvave stope čovekovog htenja
Smrt spram života vrenja
Pokošen osmeh i krezub kez
Prelepu mladu što daje nadu
Musave cigančiće sa osmehom na licu
I prelepu moju Moravsku ravnicu.
Ako bih se u kamen pretvorila
Kako bih jauk svoj u pesmu pretočila
Kako bih ljubav u reči nizala
Vala onda ne bih stizala
Da život živim
Radjam ga i slavim
Da osetim, vidim i da dam
Da kažem
Hvala ti Bože što kamen nisam
Već samo obična žena
Po nekad realna
Po nekad snena
Ali ipak samo malena žena
Srcem i dušom za život zakačena
Na mamac ljubavi za vek uhvaćena.
Pa da zaćutim za vek
Da li bi mi to bio lek?
Ako bih se u kamen pretvorila
Pa da bez pokreta u sutra odlazim
Da li bi lakši bio put kojim prolazim?
Ako bih se kamen pretvorila
Pa da nemam osećanja, želja i strasti
Da li bi svi ovi ljudi u meni rasli?
Ako bih se u kamen pretvorila
Kako bih mogla želeti i voleti
Kako bi sunce videla i mesec što sja
I poljubac mek što rodih u bolu
Osmeh i cvet, dugu i žito
Kako bih dodir osetila na koži
I strast što jurca od glave do pete
Ne bih osetila ni tuge ni sete
Ni hladnu reku i vetar u duši
Ni ruku svoju u tvojoj ruci
Ni pobedu stvaranja u našoj muci
Ni galop vranca ni osmeh stranca
Ni poljubac mora i osmeh gora
Ni zeleni pogled sa moga bora.
Ako bih se u kamen pretvorila
Kako bih sav jad oko sebe videla
Umiranje u suncu i radjanje u mesecu
Bolesti, jecaje i osmeh ozdravljenja
Krvave stope čovekovog htenja
Smrt spram života vrenja
Pokošen osmeh i krezub kez
Prelepu mladu što daje nadu
Musave cigančiće sa osmehom na licu
I prelepu moju Moravsku ravnicu.
Ako bih se u kamen pretvorila
Kako bih jauk svoj u pesmu pretočila
Kako bih ljubav u reči nizala
Vala onda ne bih stizala
Da život živim
Radjam ga i slavim
Da osetim, vidim i da dam
Da kažem
Hvala ti Bože što kamen nisam
Već samo obična žena
Po nekad realna
Po nekad snena
Ali ipak samo malena žena
Srcem i dušom za život zakačena
Na mamac ljubavi za vek uhvaćena.
PUSTI

Pusti da sećam se svega
ne kvari reči rečima
pusti da budem zahvalna
na sećanju divnom
što ga uopšte imam.
Pusti da osećam i dalje
taj treptaj u trenu
i misao snenu
dok vreme ide.
Pusti da duša se seti
kako je verovati lepo
eh, verovanje........
opušten i smiren
taj vremena tren
maleni trenutak
kao oblutak
pusti.....ne kvari sećanje
ionako će vremenom postati prisećanje
a sada.....sada samo ćuti...
ne kvari mi tren
samo meni namenjen.
Ama ćuti....
Pssssssst
Ne govori
pusti tren da prozbori
vidiš da se sećam
da me misli nose
evo......vidi reči
kao pesma se pronose
dušom što luta.
Ma ne boj se.....
vratiće se možda duša
kraj tvoga skuta
samo......
mora malo da odluta
u nešto prošlo
što je nekad došlo
u neki svoj ćošak
da se skloni
pre nego se tebi
možda opet prikloni.
PS Inspirisano tudjim tekstom o protoku vremena i vrednosti prošlog trenutka;Kroz tekst su se provlačile te čudesne reči "možda" i "pusti" .....vidjenje koje se nekako poklapa sa mojim....te zapisah kao što inače zapisujem sve i svašta
четвртак, 23. децембар 2010.
SA DLANA

Znaš li koliko je ptici potrebno
snage, vere i ljubavi
da iskonski svlada strah
i sleti ti na dlan?
Ptica sleće samo tamo gde joj
instikt kaže da će biti sigurna
Znaš li koliko je malo potrebno
da ona odleti za strahom svojim
slušajući isti instikt koji
ju je na dlan doveo?
Ne......nije je kapric odneo
već misao tvoja što u dlan je stavi
reč gruba što na dlan ti leže
govore ptici da pucaju niti
niti poverenja kojima se veže.
Nahranjen strah što ga svladala beše
podiže joj glavu dok kljucala ti je sa dlana
raširi krila.....ispravi telo
odlete ptica
dok joj je kucalo malo ptičije srce vrelo.
snage, vere i ljubavi
da iskonski svlada strah
i sleti ti na dlan?
Ptica sleće samo tamo gde joj
instikt kaže da će biti sigurna
Znaš li koliko je malo potrebno
da ona odleti za strahom svojim
slušajući isti instikt koji
ju je na dlan doveo?
Ne......nije je kapric odneo
već misao tvoja što u dlan je stavi
reč gruba što na dlan ti leže
govore ptici da pucaju niti
niti poverenja kojima se veže.
Nahranjen strah što ga svladala beše
podiže joj glavu dok kljucala ti je sa dlana
raširi krila.....ispravi telo
odlete ptica
dok joj je kucalo malo ptičije srce vrelo.
23.12. UMOR
Umorna sam kao pseto
umorna od reči što ne znače ništa
umorna od promena
ljudi.....
ma svega pa i vremena.
Umorno telo samo želi da legne
ali razum začas posegne
za mišlju nekom
i telu ne da da odmor zagrli
već bolne mišiće
još jače obgrli.
I ono sna što telu razum da
malo je da svlada umor jaki
Snage mi fali da razum sklonim
da se veselju nerazuma priklonim.
A bilo bi mi mnogo lakše......
umorna od reči što ne znače ništa
umorna od promena
ljudi.....
ma svega pa i vremena.
Umorno telo samo želi da legne
ali razum začas posegne
za mišlju nekom
i telu ne da da odmor zagrli
već bolne mišiće
još jače obgrli.
I ono sna što telu razum da
malo je da svlada umor jaki
Snage mi fali da razum sklonim
da se veselju nerazuma priklonim.
A bilo bi mi mnogo lakše......
среда, 22. децембар 2010.
NOĆAS

Noćas ću slušati kišu
što zvoni u meni
u očima mi suza diše
kao po staklu da piše.
Noćas ću slušati
šta kažem sama sebi
tiho, tiho...sve tiše
jer boli previše.
Noćas ću slušati mesec
šta ima da mi kaže
jer on je taj
jedini koji ne nudi šarene laže.
PS Nema duše koju neko ne povredi....
valjda to onaj odozgore odredi
i dodeli
povredu onoliko tešku koliko naša duša
može sama sebe da odsluša
što zvoni u meni
u očima mi suza diše
kao po staklu da piše.
Noćas ću slušati
šta kažem sama sebi
tiho, tiho...sve tiše
jer boli previše.
Noćas ću slušati mesec
šta ima da mi kaže
jer on je taj
jedini koji ne nudi šarene laže.
PS Nema duše koju neko ne povredi....
valjda to onaj odozgore odredi
i dodeli
povredu onoliko tešku koliko naša duša
može sama sebe da odsluša
субота, 18. децембар 2010.
LEBDENJE
Kad mi dodje ovakav dan.....
od jutra sam kao uspavana....
samo bih lebdela......
tiho postojala sama u sebi....
od jutra sam kao uspavana....
samo bih lebdela......
tiho postojala sama u sebi....
I kako ko dodje
kako ko reč izgovori
tako me prene
vrati u vreme
Misli mi skitaju
ništa me ne pitaju...
eno po duši mi vitlaju
neku svoju muziku sviraju
damare mi diraju.....
Prija mi ovo lebdenje
ali moranja zovu me....
kako ko reč izgovori
tako me prene
vrati u vreme
Misli mi skitaju
ništa me ne pitaju...
eno po duši mi vitlaju
neku svoju muziku sviraju
damare mi diraju.....
Prija mi ovo lebdenje
ali moranja zovu me....
SAMO POŽELI
Kažeš.....
Samo pomisli....
Samo poželi.....
eh, kada bi se od želja živelo
i kada bi misli bile dovoljne
da sve trenutke nepovoljne
pretvore u povoljne.
Onda bih bila carica
na prestolu života carica
i istog tog života mezimica
mala šaren pevalica
gugutkica snevalica.
I kad ne bi ovaj bol
što mi boli telo danas
bio tako strašno jak
možda bih tad mogla ipak
da napišem neku pesmu
o ljubavi i veselju
ili smešnu mozgalicu
stihovanu smejalicu.
I kad ne bi sva moranja
bila baš u ovaj dan
možda tada ja bih mogla
da poželim u snu san.
Biće bolje kol'ko sutra
a možda i nešto pre
u pravu si druže stari
san u snu je način pravi
da se život lakše svari
a možda se nešto
od želja i ostvari.
Samo pomisli....
Samo poželi.....
eh, kada bi se od želja živelo
i kada bi misli bile dovoljne
da sve trenutke nepovoljne
pretvore u povoljne.
Onda bih bila carica
na prestolu života carica
i istog tog života mezimica
mala šaren pevalica
gugutkica snevalica.
I kad ne bi ovaj bol
što mi boli telo danas
bio tako strašno jak
možda bih tad mogla ipak
da napišem neku pesmu
o ljubavi i veselju
ili smešnu mozgalicu
stihovanu smejalicu.
I kad ne bi sva moranja
bila baš u ovaj dan
možda tada ja bih mogla
da poželim u snu san.
Biće bolje kol'ko sutra
a možda i nešto pre
u pravu si druže stari
san u snu je način pravi
da se život lakše svari
a možda se nešto
od želja i ostvari.
петак, 17. децембар 2010.
SAMO MOLIM BOGA
Kad život me obori
kada duša moja
tišinom počne da govori
samo molim Boga
da budeš tu
da me podigneš
u zagrljaj uviješ
da polomljene grane
nežno pridigneš.
Znam....
da ćeš tako savijen
pod teretom njinim
stajati koliko treba
Znam....
da ćeš bez glasa
roptaj moj nositi
svima prkositi
snagu meni davati
i oči mi sklapati
kad san ne dolazi.
Znam....
da misao mi čitaš
da ništa ne pitaš
jer znaš
jer osećaš.
Samo molim Boga
da budeš tu
jer bez tebe
ne znam tada kako ću.
PS Posvećeno mojoj snazi koja je uvek tu kad snage mi ponestane

kada duša moja
tišinom počne da govori
samo molim Boga
da budeš tu
da me podigneš
u zagrljaj uviješ
da polomljene grane
nežno pridigneš.
Znam....
da ćeš tako savijen
pod teretom njinim
stajati koliko treba
Znam....
da ćeš bez glasa
roptaj moj nositi
svima prkositi
snagu meni davati
i oči mi sklapati
kad san ne dolazi.
Znam....
da misao mi čitaš
da ništa ne pitaš
jer znaš
jer osećaš.
Samo molim Boga
da budeš tu
jer bez tebe
ne znam tada kako ću.
PS Posvećeno mojoj snazi koja je uvek tu kad snage mi ponestane
среда, 15. децембар 2010.
NOĆ UZDAHA
Kroz mrak.......
kroz san.....
toplotu tela usnulog
uzimaju ruke
jednako tople kao moje.
Lagano... usnulo prilaze
želeći moj san
da otmu od mraka.
Delovi snevanja se
toplo i mazno uvijaju
oko tih ruku
dajući san.
Iz oka nesta mrak
jer izgubi vlast
kad dodje strast
dodir što klizi
po drhtaju sna
što od crnog sanjivog dna
na svetlost vuče
uzdahom snenim.
Noć.....
najveći ljubavnik svih vremena
svetli od našeg bisernog semena
što prosipamo po noći uzdaha
od tvog i mog daha
još jedan sudar naših svetova
obrubljenih samo telima
užarenih našim vrelima
u noći uzdaha.
kroz san.....
toplotu tela usnulog
uzimaju ruke
jednako tople kao moje.
Lagano... usnulo prilaze
želeći moj san
da otmu od mraka.
Delovi snevanja se
toplo i mazno uvijaju
oko tih ruku
dajući san.
Iz oka nesta mrak
jer izgubi vlast
kad dodje strast
dodir što klizi
po drhtaju sna
što od crnog sanjivog dna
na svetlost vuče
uzdahom snenim.
Noć.....
najveći ljubavnik svih vremena
svetli od našeg bisernog semena
što prosipamo po noći uzdaha
od tvog i mog daha
još jedan sudar naših svetova
obrubljenih samo telima
užarenih našim vrelima
u noći uzdaha.
TREBA MI SMEHA
Umorna sam.....ne piše mi se....ovo je prvo što danas pišem....baš je veselo i poletno....ali je istina....i nema beganje hahahah
Treba mi smeha.....a niko se ne smeje.......toliko se niko ne smeje da su čak i mene uspeli da ubiju u pojam....a, to je stvarno teško bre.....
I traže priče....ebote, šta god da napišem oni traže još.....da li ikome pada na pamet da je za to potreban rad, razmišljanje, vreme....i koji moj ja uopšte pišem....promenila sam se od onda....nisam tako vesela....gubim snagu......sve se menja...ova godina, vala ne ponovila se.....moram da požurim sa pisanjem o starima....
Treba mi smeha
a niko se ne smeje
toliko se niko ne smeje
da su čak uspeli i mene
da ubiju u pojam bre
te ostavljam dojam
jedne vrlo ozbiljne žene.......TOOOOOOOOOOOOOOOO LJILJKA
Idemo dalje
kako nas život vodi
al' brate slatki
i sestro mila
kud nestade veselost
što je nakad ovde bila.
Hoću da verujem
mada mi razum ne da,
a taj je moj razum
kriv za mnoga moja nedela
ili dela ...zavisno odakle se gleda,
da smeh nije umro
verovati je lepše
da je samo privremeno
od nas namrštenih šturno.
Al' ne mogu sama
da se kliberim bre
jer ja sam ipak dama
doduše imam i milion mana
al' mi to daje šarm
te sam jedna šaramantna dama.
Takodje je i istina
da mi ponestaje snage
pa vi dame i gospodo
izvolte
pa upregnite malo svoje vrage (znam da je neispravno ali se vragove ne rimuje bre)
da nam svima daju malo smeha snage
jer to je ono što nam svima treba
dok nas život sa svih strana vreba
dok nas ne ukeba.
Treba mi smeha.....a niko se ne smeje.......toliko se niko ne smeje da su čak i mene uspeli da ubiju u pojam....a, to je stvarno teško bre.....
I traže priče....ebote, šta god da napišem oni traže još.....da li ikome pada na pamet da je za to potreban rad, razmišljanje, vreme....i koji moj ja uopšte pišem....promenila sam se od onda....nisam tako vesela....gubim snagu......sve se menja...ova godina, vala ne ponovila se.....moram da požurim sa pisanjem o starima....
Treba mi smeha
a niko se ne smeje
toliko se niko ne smeje
da su čak uspeli i mene
da ubiju u pojam bre
te ostavljam dojam
jedne vrlo ozbiljne žene.......TOOOOOOOOOOOOOOOO LJILJKA
Idemo dalje
kako nas život vodi
al' brate slatki
i sestro mila
kud nestade veselost
što je nakad ovde bila.
Hoću da verujem
mada mi razum ne da,
a taj je moj razum
kriv za mnoga moja nedela
ili dela ...zavisno odakle se gleda,
da smeh nije umro
verovati je lepše
da je samo privremeno
od nas namrštenih šturno.
Al' ne mogu sama
da se kliberim bre
jer ja sam ipak dama
doduše imam i milion mana
al' mi to daje šarm
te sam jedna šaramantna dama.
Takodje je i istina
da mi ponestaje snage
pa vi dame i gospodo
izvolte
pa upregnite malo svoje vrage (znam da je neispravno ali se vragove ne rimuje bre)
da nam svima daju malo smeha snage
jer to je ono što nam svima treba
dok nas život sa svih strana vreba
dok nas ne ukeba.
уторак, 14. децембар 2010.
MOGUĆE SUTRA
Noć…kasna jesen ….ma, ono vreme kada se zima neosetno prikrada I samo od jednom postaneš svestan da je došla. Prisustvo ledene dame utiče na raspoloženje…..menja ga ….od veselosti do melanholije….šareni spektar kroz dušu ti juri.
Petar je sredovečni zgodan čovek….šlang figura bez stomaka koju samosvest održava. Da, Petar je zgodan čovek I po malo tajanstven…tako su mislili svi u njegovom kraju. Dopadao se ženama…….naravno ne svim, ali nekima bogami jeste. Znao je on to ….naučio ga život da prepozna, da oseti…I da iskoristi ako je obostrano a upornost I radoznalost su ga je terale napred čak I kada je jednostrano. Ma da, takav je Petar…..smatra da treba život živeti….svaki tren koji dodje nije došao badava. Za sve postoji razlog, pa I za taj novodošli trenutak bio on setan, samotan, društven, nasmejan ili maksimalno erotičan ili ljubavan. Ljudi koji žive sami su sami sebe ispraksovali za svoje trenutke prosto jer su samo njihovi….ne moraju ih deliti ni sa kim. Jednostavno kad dodje on samo odluči da li ga prihvata ili ne…ako ga prihvati uživa u njemu maksimalno ili čeka sledeći više odgovarajući. Prilagodjavanje I strpljivo čekanje…..tako prirodna osobina koja je prosto nestala u ovom svetu koji večito trči maraton.
Elem, da ne filozofiram…..te večeri, Petar je sedeo u obližnjem restoranu ispijajući lagano čašu vina I naravno uživajući u tome I sopstvenoj tihoj samoći koju donosi sa sobom ledena gospa. Unutrašnji mir…..muzika lagana svira….slike koje vidi kroz izlog restorana…slike u njegovoj glavi kao film….otišao je mislima negde davno, na neko drugo mesto….u drugo vreme….vremeplov….svakakav….mnogo toga…život bogat životom….
Vrata restorana se otvaraju…..ulazi hladan vazduh koji ga prenu iz sopstvenih lutanja I vrati za taj sto sa belim stolnjakom I malenom vaznom sa cvećem.
Nespretno se okretala jer joj je smetala ta velika košara u rukama ….znate one dugačke a plitke od pletenog pruća…košara za cveće u kojoj su se gurale ruže raznih boja I vrsti ali uglavnom one sa dugim drškama za vaznu I jako zgodne za darivanje. Pogled poče da joj luta po prisutnim gostima u potrazi za kupcem. Ko zna zašto, ali odlučila se da prvo pridje njegovom stolu. Pogled tih smedjih očiju se zaustavi u njegovom oku…tren…tren u kome je video vetar na njenim obrazima, život u nemirnom uglu njenog oka, usne suve od hladnoće i osmeh…blag, samo nagoveštaj osmeha na usnama …prepoznao je....ona i mače kraj njenih nogu….slika bljesnu u glavi na sekund ali tako živ sekund da ga je svog prdrmao…..vremeplov. Osmeh iz oka prodavačice cveća preli se preko njene košare dok je vadila ružu nemo je stavljajući na njegov sto ….a on….on je takodje nemo izvadio novac i platio. Žena se okrete….i lagano a opet hitro krenu dalje okrznuvši ga onim nemirom u uglu oka …nenamerno, spontano i tako prirodno. I on ga je takodje tako prirodno uhvatio. Uhvatiti tren…tren koji pokreće….znao on to….oseća…..
Još jedno otvaranje vrata, još jedan ulazak hladne gospodje i slika…..ruža na stolu….i moguće sutra….
VREME U NEVREME
Razmišljam nešto...ma nije to ni razmišljanje onako studiozno kako treba da bude iz prostog razloga jer za to nemam vremena, a iskrena da budem za to je potrebno da čovek bude miran ... ja nikako nisam mirna osoba hahaha....Nedostatak vremena je postalo moje stalno i normalno stanje te se mozak nekako sam preorijentiše na neke druge, kraće, vidove razmišljanja umesto tih dugih. Pisanje mi samo pomaže da vidim sebe i druge i drugo oko sebe. E, ti kraći razmišljajući putevi, mu dodju kao neke blic misli...prosto samo misao koja proleti kroz glavu inicirana nečim. Pre toga imam samo osećaj.....onako, nekonkretan.....samo osećam i to rečima opisati ne mogu. Onda jednog sekunda, samo protutnji kroz glavu misao i bukvalno se sudari sa osećajem. Tada se poistovete... taj bezimeni čekajući osećaj koji u meni čuči i taj bljesak misli i .....prepoznaju se.
Kad osećaj dočeka svoju misao.....samo kažem pa, to je to....kakav god sudar bio u pitanju jer....postoji jedno pravilo.....
da slažem drugog mogu
ali da slažem sebe
e.....to ne mogu....i neću
što ne znači da ću
drugome samoiskrenost reći
Evo jednog sudara prepoznavanja
Dolazi zima
i teskobu nosi
a mi i dalje
trčimo bosi.
Vreme nek stane
nek zaustavi dane
da deca u nama
ostanu sa nama.
Eh, kad bi bilo moguće
a znam da nije
ipak......
tako bih volela
da ne porastemo,
da ne odrastemo
a ne samo na tren
da deca budemo.
Ostaje nam samo
da se u trenucima sete
prisetimo
kako je to biti dete
i po nekad se
eto,
osmelimo
te sklonimo to malo sete
dozvolimo sebi
da budemo samo dete.
I to je ....sve nekako
na vreme
ali u nevreme
i uvek će biti
vreme u nevreme
da budeš dete
jer odrastosmo
životi nam samo prete
a ja bih
da budem opet dete
makar i u trenu sete
ali i to ide sve teže i teže
misao odrasloga sve više steže
kako nas drugi i život preže
da......
skoro je nemoguće biti opet dete.
MUŠKA PESMA
Žene, žene, žene
žene oko mene
mnoge seku vene
sve zbog radi mene.
Pa ja pitam sve te žene
šta bi ste bez mene
kuj bre da vas tako snene
razbudi na vreme.
Žene, žene, žene
žene vole mene
misao im krene
pa pravo na mene.
A ja idem levo-desno
ne bi l' udar izbegao
nema šanse da uteknem
ma koliko ja begao.
Kako da se sklonim
kako da izbegnem
ubiše me lepe žene
žene koje vole mene.
O sudbino kleta
što ti stvori žene
nikakav ja odmor nemam
od umora evo dremam.
PS Inspirisano razgovorom sa komšijom koji je....hm...bio na ovu temu...komšija mi je vrlo inspirativan hahahahaha
Svako lično pronalaženje u pesmi je na sopstvenu odgovornost jer autorki to nije bila namera
žene oko mene
mnoge seku vene
sve zbog radi mene.
Pa ja pitam sve te žene
šta bi ste bez mene
kuj bre da vas tako snene
razbudi na vreme.
Žene, žene, žene
žene vole mene
misao im krene
pa pravo na mene.
A ja idem levo-desno
ne bi l' udar izbegao
nema šanse da uteknem
ma koliko ja begao.
Kako da se sklonim
kako da izbegnem
ubiše me lepe žene
žene koje vole mene.
O sudbino kleta
što ti stvori žene
nikakav ja odmor nemam
od umora evo dremam.
PS Inspirisano razgovorom sa komšijom koji je....hm...bio na ovu temu...komšija mi je vrlo inspirativan hahahahaha
Svako lično pronalaženje u pesmi je na sopstvenu odgovornost jer autorki to nije bila namera
DA LI DUŠA IMA DNO?
Prva poseta 13.11.2010.
Danas idemo kod Cic u goste......čudan osećaj...idem kod ćerke u goste....ma šta čudan....užasan. Ja to odgajila od kilo mesa a sad idem da ispijam kafu i jedem tortu....A svaki dan je samnom....ali razgovori su nam drugačiji.....ona je drugačija....priča o parama, o tome šta hoće da promeni, napravi, ideje na sve strane a strpljenja nigde hahahah....eh, mladosti....ma, sve mi je pomešano...i ponos i strah i ljubav i briga ....i nema ko da vrišti na stepeništu i da nam svima diže pritisak čestim zvocanjem...stane na stepenište na spratu i razdere se maaaaaamaaa..a ja u prizemlju.....kerovi odmah poskaču a meni se želudac prevrne....sad.....tišina bre u kući....dobro je ovako jer tako treba da bude.....hvala Bogu te je tako
Drma me nervoza.....treba da krenemo kod nje uskoro...čoveče, imam tremu.....uf kakav osećaj.....jedinstven
Pa bili smo......Maki, njegova devojka, Maca i ja i Šašu-Mašu smo poveli na navaljivanje Cic. Nemaju psa, mada ona svesrdno radi na tome da ga imaju hahahaha....ona je odrasla sa psima....nedostaju joj.....pa smo ovo njeno kučište poveli. Zvocala je sve vreme u kolima jer joj nisam dala da se popne na sedište novih kola i gleda kroz prozor (Maca nije dao a ja nisam htela da se ubedjujem...ništa šmizli ne fali ni ovako) nego je sedela meni kod nogu na suvozačkom mestu.....ista Cic hahahaha
Uuuuuuuf.......pa sretna je, nasmejana...stan mali......odvikli smo se od stanova.....ima mnogo cveća koje je svekrva ostavila....previše.....sve imam utisak da me one stvari gledaju.....i padaju. na mene....i tako je drugačije od onog na šta je ona navikla......ali, moja devojka se smeje, objašnjava milujući Šašu šta planiraju, ovo da izbace, ono da kupe, pregradjivanje....zastakljivanje dela terase....za te radove konsultovan Maca i za svašta nešto.....kafa, pivo, torta....htela je i večeru da sprema ali joj ja nisam dala.......ima prečih stvari da se potroše pare.....znala je ona sve to.....i taj stari stan gde sve živo treba srediti, prastari nameštaj....ah, da i njegova mladja sestra živi sa njima...isto se zove kao ovo naše žensko a on kao naš sin....kad pozoveš jednog svi se javljaju hahahah.Ona je divno mlado stvorenje, veselo i sama sebi plaća fakultet....Bori se moja Cic sa osmehom....rekli smo joj da smo uvek tu za nju.....i za njih...šta god treba i da ona zna gde joj je kuća.......bila......uf bre...i biće uvek....
A na kraju radnog dana kada kaže "Maki, odoh ja kući.......vidimo se sutra"......ma samo što ne zaplačem....proći će me.....važno je da je to moja smela i nasmejana ćera....i Maca misli isto....on to nekako drugačije doživljava jer je muško....a i ćutolog je kad su osećanja u pitanju.....više pokazuje konkretnim stvarima nego rečima i prema meni i prema deci......čudno......ovolika mešavina svega...pući će mi duša bre......toliko mi je puna duša da ne mogu da pišem o tome......sve preskaču reči jedna drugu, osećanja.....gomila svega.....ne mogu da izdvojim jasnu misao.....sačekaću da se slegne.....
Da li duša ima dno?
Druga poseta 11.12.2010.
Večeras......pa, pošli smo Maca i ja Makijevim prastarim fordom a on je sa devojkom novim kolima otišao na ručak kod prijatelja bajkera. Bračni par čijem sinu Makijeva devojka drži časove matematike.....naš sin kaže da mali jako podseća na njega kada je bio srednjoškolac....siroti ljudi.
Naravno da smo poveli i Šašu-Mašu ali je sada sedela pozadi kao sfinga sve vreme hahahaha ma pomerila se nije a i nije zvocala. Sada sam već mnogo mirnija....navikla sam se....nekako. Oni su sredili hodnik, krečili, pa kombinovali sa tapetama, kupili nameštaj za predsooblje....mi ponjavice po zahtevu mlade domaćice. Zaista su lepo uradili i maštovito. Spremila majkina devojka palačinke sa svim i svačim od priloga i pitu bundevaru. Opet je htela večeru da sprema ali nisam dala. Gledam je.....sve drži pod kontrolom.....verenik joj pomaže. Vidim ja mnogo toga izmedju reči ....znam joj oko i svaki treptaj na mladom licu ima svoje značenje. Posmatram je kako gazi po parketu koji vapi za hoblovanjem...siguran i čvrst korak....misli precizne i jasne izvajane razmišljanjem i dogovorom ali ne i konačne.....naučila je..i verenik je naučio. Posmatram njihove pokrete i letimične, brze dogovarajuće poglede.....razgovor bez reči......pa, to je to.....reče moja sada već mirna duša. Zadovoljna je naša ćera....ne prezadovoljna već samo zadovoljna i sretna. To je dobro jer ima motiv za dalje....za korake....male, velike, srednje.....skokovi u vis.....samo koraci u život....
Došla je i Malena......a onda su stigli i Maki i njegova devojka nakod ručka i časova. Šašava je imala svoje solo tačke.......izvodila je tako sjajne perfomanse i originalne...ni jednom se nije ponavljala hahahah.....originalnost nam je porodična crta. Smeh i priča...reči koje trče po sobi...mlade i nasmejane, tako pune života i ideala. Malena se prosto sija jer je sa svima njima i naravno da joj je Mašima bela dlaka ispod šake. Klinci su uhvatili Macu na zub....šale se na njegov račun i on se smeje sa njima, pa vraća lopticu. Naravno, prednjači ovo naše muško..... fali samo najstarija sa mužem....
Prelepo veče.....skoro sva moja deca na okupu.....
Da li duša ima dno?
Nema....ali u njoj pliva srce. Od nas najviše zavisi koliko će srce da bude dobar plivač.
SVI KOMADI NAS
Svi komadi mene
ušuškaše se nekako u tebe
kraj tebe i za tebe
oko tebe, zbog tebe
U svakom slučaju
ima mnogo tebe
što ne znači
da ima manje mene
Svi komadi tebe
ušuškaše se nekako u mene
kraj mene i za mene
oko mene, zbog mene
I......eto tako
svi naši delovi
umotani kao velovi
jedno u drugo
ne daju da viknemo zajedno
"ej tugo"
nego svako od nas viče pojedinačno
kad mu dodje u životu kritično
a onda onaj drugi stegne velove svoje
obmotane oko tužne duše udvoje
i tako viku utiša
vrati obraz od pliša
na lice drugo
vičući "beži tugo".
PS Laku noć i dobro jutro....

ušuškaše se nekako u tebe
kraj tebe i za tebe
oko tebe, zbog tebe
U svakom slučaju
ima mnogo tebe
što ne znači
da ima manje mene
Svi komadi tebe
ušuškaše se nekako u mene
kraj mene i za mene
oko mene, zbog mene
I......eto tako
svi naši delovi
umotani kao velovi
jedno u drugo
ne daju da viknemo zajedno
"ej tugo"
nego svako od nas viče pojedinačno
kad mu dodje u životu kritično
a onda onaj drugi stegne velove svoje
obmotane oko tužne duše udvoje
i tako viku utiša
vrati obraz od pliša
na lice drugo
vičući "beži tugo".
PS Laku noć i dobro jutro....
четвртак, 9. децембар 2010.
I KAD NISAM JESAM
Ajde kažite.....al pošteno
je l' ste sretni sami sa sobom?
Ja jesam.
i kad nisam
jesam
i kad jesam
jesam
i kad sam ni tamo ni vamo
jesam
jer sretan si sam sa sobom
samo
ako u srcu
sreću i ljubav nosiš
sa njima životu prkosiš
nekad mi doduše
treba šećer i voda
da progutam
kad me sačeka živa soda
al' ebiga
u osnovi sve to donese roda
kad te svetu prinese
i sudbu sa tobom donese
i u koje sate i u koje dane
će da ti smrkne
a kad će da svane
i čemu onda
samonesretnost služi
osim da ti naruži
i one sjajne dane
što su bez mane
je l' ste sretni sami sa sobom?
Ja jesam.
i kad nisam
jesam
i kad jesam
jesam
i kad sam ni tamo ni vamo
jesam
jer sretan si sam sa sobom
samo
ako u srcu
sreću i ljubav nosiš
sa njima životu prkosiš
nekad mi doduše
treba šećer i voda
da progutam
kad me sačeka živa soda
al' ebiga
u osnovi sve to donese roda
kad te svetu prinese
i sudbu sa tobom donese
i u koje sate i u koje dane
će da ti smrkne
a kad će da svane
i čemu onda
samonesretnost služi
osim da ti naruži
i one sjajne dane
što su bez mane
EH, DA SAM...
Da sam pevačica
pevala bih i pare zgrnula
I gomilu šljokica turila
Dok novinare bih jurila.
Da sam prodavačica
ljude bih posmatrala
po ceo dan pazar brojala
A uveče popis pravila.
Da sam krojačica
Sve bi po meri krojila
I izgledom lepim
svakog udostojila.
Da sam vidarka
u redu bi ti meni čekao
Ja tebi čaj u šolju
Ostavi mi pare na stolu.
Samo sam pesnikinja
Da rane ti lečim
I tugu da sprečim
Srce da se razigra
Duša da se zaigra
A lek jesu šarenice
Vidarkine smejalice
Reči mile, reči drage
Reči moje nasmejane.
Ovako sa pesmom
malo ludila mog izadje
i put svoj nadje
do rana tvojih….i tvojih
I tvojih….a vala I mojih
al' mi opet nova tura
u glavu i srce svrne
to pesnik puni svoje ludo grne
da ima opet kad neko svrati
stih da mu dadne
muke na minut bar da prekrati.
pevala bih i pare zgrnula
I gomilu šljokica turila
Dok novinare bih jurila.
Da sam prodavačica
ljude bih posmatrala
po ceo dan pazar brojala
A uveče popis pravila.
Da sam krojačica
Sve bi po meri krojila
I izgledom lepim
svakog udostojila.
Da sam vidarka
u redu bi ti meni čekao
Ja tebi čaj u šolju
Ostavi mi pare na stolu.
Samo sam pesnikinja
Da rane ti lečim
I tugu da sprečim
Srce da se razigra
Duša da se zaigra
A lek jesu šarenice
Vidarkine smejalice
Reči mile, reči drage
Reči moje nasmejane.
Ovako sa pesmom
malo ludila mog izadje
i put svoj nadje
do rana tvojih….i tvojih
I tvojih….a vala I mojih
al' mi opet nova tura
u glavu i srce svrne
to pesnik puni svoje ludo grne
da ima opet kad neko svrati
stih da mu dadne
muke na minut bar da prekrati.
IZMEDJU SNA I JAVE
Da li se u snu može želeti?
Može....jer san je kao java
Dobro de...nije kao prava
Ali može biti kao prava java
Ili bar da liči da je prava
U svakom slučaju može biti java
E, sad.......da l’ je prava ili nije prava
O tome odlučuje java.
Sanjaš ono što želiš a nemaš
Ili si trenutno bez toga
E, to trenutno ume da bude dugo...ili često
U mom slučaju.....i ne samo u mom
Zapravo je kod ljudi često
Jer život to uredi nekako vešto
Da odsustvo nečije bude često
Ipak, svako ima svoje mesto
Pa često
To mesto
Nije tamo gde bi mi želeli da je često
To mesto.
I uglavnom,
On,
Misli se na san,
Dolazi iz misli kad dremaš
Onako....kada te tek hvata
Rukama od magle
Pa osetiš da ti ponestaje snage
Kad nestaješ lagano
Kao propadanje u bezdan
Ali se ne plašiš
Samo se prepustiš
E tad, o čemu misliš
To i sanjaš.....jer san
Dolazi sam..nepozvan
Udje ti u glavu......
Tiho....kao kradljivac
Prolazi kroz oko kao da ulicom šeta
I slike gleda kao izloge da razgleda
Uzdah ti izmami kao vetrić da začarlija
Pa onda krene niz grlo kao djavolčiće da vija
E.... onda se prišunja do srca....
Pa kroz stomak prodje
I neki zagonetan nemir ti dodje
Što te uzburka kao talasi u moru
Ali te ne budi....samo osećaš
Pušta te da trepereći dočekaš zoru....
Osećaš san....jer je kao java
Dok plivaš u sanovitom moru
Ili šetaš po dvoru
svom ili nečijem....
nema veze
da li si na dvoru ili si na moru
tek......u snu si
ili možda nisi?
Možda i jeste on java prava
Možda je samo umišljena java
A možda mi i mis’o nije baš prava
I često
Je to mesto
Gde se vešto
Prepliću san i java
Ali izaziva osećanja prava
A to je sve zato
Što je prava java.
Može....jer san je kao java
Dobro de...nije kao prava
Ali može biti kao prava java
Ili bar da liči da je prava
U svakom slučaju može biti java
E, sad.......da l’ je prava ili nije prava
O tome odlučuje java.
Sanjaš ono što želiš a nemaš
Ili si trenutno bez toga
E, to trenutno ume da bude dugo...ili često
U mom slučaju.....i ne samo u mom
Zapravo je kod ljudi često
Jer život to uredi nekako vešto
Da odsustvo nečije bude često
Ipak, svako ima svoje mesto
Pa često
To mesto
Nije tamo gde bi mi želeli da je često
To mesto.
I uglavnom,
On,
Misli se na san,
Dolazi iz misli kad dremaš
Onako....kada te tek hvata
Rukama od magle
Pa osetiš da ti ponestaje snage
Kad nestaješ lagano
Kao propadanje u bezdan
Ali se ne plašiš
Samo se prepustiš
E tad, o čemu misliš
To i sanjaš.....jer san
Dolazi sam..nepozvan
Udje ti u glavu......
Tiho....kao kradljivac
Prolazi kroz oko kao da ulicom šeta
I slike gleda kao izloge da razgleda
Uzdah ti izmami kao vetrić da začarlija
Pa onda krene niz grlo kao djavolčiće da vija
E.... onda se prišunja do srca....
Pa kroz stomak prodje
I neki zagonetan nemir ti dodje
Što te uzburka kao talasi u moru
Ali te ne budi....samo osećaš
Pušta te da trepereći dočekaš zoru....
Osećaš san....jer je kao java
Dok plivaš u sanovitom moru
Ili šetaš po dvoru
svom ili nečijem....
nema veze
da li si na dvoru ili si na moru
tek......u snu si
ili možda nisi?
Možda i jeste on java prava
Možda je samo umišljena java
A možda mi i mis’o nije baš prava
I često
Je to mesto
Gde se vešto
Prepliću san i java
Ali izaziva osećanja prava
A to je sve zato
Što je prava java.
U ĆOŠKU DANA
Ponekad san
ume da dan
pretvori u san
al' ipak je san
i ipak je dan
kad pogledaš
bude to sanjiv dan
ili dnevni san.
Tek....san je san
a dan je dan
san u danu
dan u snu
u ćošku dana
spava san
čeka da prodje dan.
PS Dobar dan blogeri....ajmo u dan da bi došao san.....
ume da dan
pretvori u san
al' ipak je san
i ipak je dan
kad pogledaš
bude to sanjiv dan
ili dnevni san.
Tek....san je san
a dan je dan
san u danu
dan u snu
u ćošku dana
spava san
čeka da prodje dan.
PS Dobar dan blogeri....ajmo u dan da bi došao san.....
недеља, 5. децембар 2010.
06.12. JER DOLAZI ZIMA

Uzmi malo moje snage
što mi je preostalo
uzmi dok i meni nije nestalo
uzmi i uvećaj je
voli je i čuvaj
znam da ćeš da mi je vratiš
kad dodje vreme
da moj korak pratiš
jer......
dolazi zima....
znam da trebaće mi...
Zato, evo ti snage nekoliko grama
vratićeš mi prijatelju
kada budem
glavna junakinja zimskih drama
znam da hoćeš...
što mi je preostalo
uzmi dok i meni nije nestalo
uzmi i uvećaj je
voli je i čuvaj
znam da ćeš da mi je vratiš
kad dodje vreme
da moj korak pratiš
jer......
dolazi zima....
znam da trebaće mi...
Zato, evo ti snage nekoliko grama
vratićeš mi prijatelju
kada budem
glavna junakinja zimskih drama
znam da hoćeš...
петак, 3. децембар 2010.
ZAMISLI DA SI PTICA

Zamisli da si ptica
Koja bi bio?
Koja bi bila?
Ja bih bila ... gugutkica
ne znam zašto, ali eto,
ta se ptica meni svidja
sva je nežna al' i jaka
ne odlazi sa ognjišta.
Oko bistro, hitro, lepo
zagledano u daljinu
gleda jasno al' i strasno
sva je kao pena fina
opet jaka k'o planina.
Sva je divlja i pitoma
i nemirna i stabilna
krhka, mala, vragolasta
nasmejana a i tužna
kao i svi ima lica
mala nežna gututkica
Čik uhvati vragolanku
taman pridješ ona ode
mis'o brza ....ne stiže je
odleprša gugutkica
Ne brini se....tu je ona
samo gleda kad ti treba
da doleti a ne smeta
suzu briše....suza kleta
snagu da da....tugu tera
tugu tera od prijatelja.
четвртак, 2. децембар 2010.
VODI ME
Pogledaj......
daljina plovi
pomisli.....
dok pogled ti klizi
i misao nosi
pomisli....
na mene
Vidiš......
kako se preslikava
ogledaju se duše naše
jedna u drugoj
iste im misli rekom plove
iste ih muke mukom more
pomisli.....
na mene....
dok u reku gledaš
ličimo.....jel' da.....ona i ja?
Kako se ljubav sjaji
kao rosa u travi.
Jel' vidiš dva sunca?
Znam da vidiš
samo nećeš da kažeš
praviš se da ne vidiš
jer......takav si.....ali moj
a kraj usana ti se smeši
ma vidim čak odavne
baš taj kraj koji volim da ljubim
I neka ti u oko stane
duša moja u reci
a ja ću onda da oplovim
i do srca da ti doplovim
tu ću sidro da bacim
a sad....
uhvati misao što mi plovi
i.....vodi me.....
čekam....
kao toliko puta do sad
za našega veka
ajde dušo....čeka te reka.....
daljina plovi
pomisli.....
dok pogled ti klizi
i misao nosi
pomisli....
na mene
Vidiš......
kako se preslikava
ogledaju se duše naše
jedna u drugoj
iste im misli rekom plove
iste ih muke mukom more
pomisli.....
na mene....
dok u reku gledaš
ličimo.....jel' da.....ona i ja?
Kako se ljubav sjaji
kao rosa u travi.
Jel' vidiš dva sunca?
Znam da vidiš
samo nećeš da kažeš
praviš se da ne vidiš
jer......takav si.....ali moj
a kraj usana ti se smeši
ma vidim čak odavne
baš taj kraj koji volim da ljubim
I neka ti u oko stane
duša moja u reci
a ja ću onda da oplovim
i do srca da ti doplovim
tu ću sidro da bacim
a sad....
uhvati misao što mi plovi
i.....vodi me.....
čekam....
kao toliko puta do sad
za našega veka
ajde dušo....čeka te reka.....
HLADNO JE
Večeras nema harmonikaša
da me isprati s posla
u ovo veče rominjajuće kiše.
I njemu je sigurno preko glave više
promrzlih prstiju da svira
iako ponekog stegnutog prolaznika
ume harmonika u srce da dira
I ispod mantila tiho zatrepere
note što daje ih staro srce bez mere.
Večeras nema harmonikaša
da dan mi uz njegove zvuke
odpleše od muke
korakom lakim
sve tiše....i tiše...
čuje se muzika
zamenjuje je koraka mojih zvuk
a onda muk.
Pisano ove jeseni.....baš kada su počeli hladni dani....u sećanje na nekog meni dragog ....na čoveka koji me je svako veče ispraćao s posla...ime mu ne znam, ali ime nije ni važno....to je tek reč sa kojom nas neko doziva.Nadam se da ćemo se videte s proleća kada za stare ruke bude dovoljno toplo da bez muke mogu milovati svoju ljubljenu.
Večeras je zaista vlažno ledeno.....ali navikla sam na njega...a na lepo se čovek časkom navikne....celo leto i jesen je tu, svake večeri, nekad i ujutru......znam, hladno je .... da li sam sebična ako kažem da mi nedostaje?….
da me isprati s posla
u ovo veče rominjajuće kiše.
I njemu je sigurno preko glave više
promrzlih prstiju da svira
iako ponekog stegnutog prolaznika
ume harmonika u srce da dira
I ispod mantila tiho zatrepere
note što daje ih staro srce bez mere.
Večeras nema harmonikaša
da dan mi uz njegove zvuke
odpleše od muke
korakom lakim
sve tiše....i tiše...
čuje se muzika
zamenjuje je koraka mojih zvuk
a onda muk.
Pisano ove jeseni.....baš kada su počeli hladni dani....u sećanje na nekog meni dragog ....na čoveka koji me je svako veče ispraćao s posla...ime mu ne znam, ali ime nije ni važno....to je tek reč sa kojom nas neko doziva.Nadam se da ćemo se videte s proleća kada za stare ruke bude dovoljno toplo da bez muke mogu milovati svoju ljubljenu.
Večeras je zaista vlažno ledeno.....ali navikla sam na njega...a na lepo se čovek časkom navikne....celo leto i jesen je tu, svake večeri, nekad i ujutru......znam, hladno je .... da li sam sebična ako kažem da mi nedostaje?….
среда, 1. децембар 2010.
NE STEŽI DLAN
Ne steži dlan
jer izmigoljiću ti se izmedju prstiju
rasuti u milion beznačajnih kapi
Kako ćemo bez sna dok šušti dvorište
i reka dok teče
i život peče?
I ko će onda dušu da ti voli
i ko će onda strasno da te ljubi
i ko će mene da zagrli....znaš..onako
i ko će da trpi narav kiše svakako
i s kim ćeš kafu da piješ?
i..........voli me baš ovako
znam....znam da nije lako
ali.......
poštuj prirodu kiše
i pusti je da slobodno diše
davno dala ti je sve svoje
da bude tvoje
zato samo voli kišu
i pusti duše neka nam dišu
Vidiš?
eno ih naše duše
grle se kroz kišu.....
PS Ovo je priča o neminovnom menjaju.....svi zrimo i pri tom se u hodu usaglašavamo....iako sa nekim provedete mnogo života zajedno.....ponekad, moram reći ....nekad mora on reći.....napomenuti....jer život nas zateže....nije potrebno da i jedno drugo stežemo
jer izmigoljiću ti se izmedju prstiju
rasuti u milion beznačajnih kapi
Kako ćemo bez sna dok šušti dvorište
i reka dok teče
i život peče?
I ko će onda dušu da ti voli
i ko će onda strasno da te ljubi
i ko će mene da zagrli....znaš..onako
i ko će da trpi narav kiše svakako
i s kim ćeš kafu da piješ?
i..........voli me baš ovako
znam....znam da nije lako
ali.......
poštuj prirodu kiše
i pusti je da slobodno diše
davno dala ti je sve svoje
da bude tvoje
zato samo voli kišu
i pusti duše neka nam dišu
Vidiš?
eno ih naše duše
grle se kroz kišu.....
PS Ovo je priča o neminovnom menjaju.....svi zrimo i pri tom se u hodu usaglašavamo....iako sa nekim provedete mnogo života zajedno.....ponekad, moram reći ....nekad mora on reći.....napomenuti....jer život nas zateže....nije potrebno da i jedno drugo stežemo
KAD LJUBAV PROMENI ADRESU
Kad ljubav promeni adresu
poznaću te po mirisu
u srcu što osta
i duša će uvek da mi miriše
na tebe i mene
na one zime snene
na jedno vreme.
Stara adresa uvek ostaje zapisana
jer je životom napisana.
Kad ljubav promeni adresu
nije važno ni godišnje doba
već samo da ne ostane zloba
kad ljubav nastavi
drugom ulicom da hoda.
Stara adresa uvek ostaje zapisana
u ličnoj karti ljubavi
Ponekad.....
kad seta te smota
u svoje velove umota
zaviriš na adrese stare
i to što su stare
ne znači da nisu bile prave.
poznaću te po mirisu
u srcu što osta
i duša će uvek da mi miriše
na tebe i mene
na one zime snene
na jedno vreme.
Stara adresa uvek ostaje zapisana
jer je životom napisana.
Kad ljubav promeni adresu
nije važno ni godišnje doba
već samo da ne ostane zloba
kad ljubav nastavi
drugom ulicom da hoda.
Stara adresa uvek ostaje zapisana
u ličnoj karti ljubavi
Ponekad.....
kad seta te smota
u svoje velove umota
zaviriš na adrese stare
i to što su stare
ne znači da nisu bile prave.
Пријавите се на:
Постови (Atom)