DOBRODOŠLI NA OVAJ BLOG

Ljiljana Živadinović







poezija i proza i svašta nešto



среда, 15. децембар 2010.

TREBA MI SMEHA

Umorna sam.....ne piše mi se....ovo je prvo što danas pišem....baš je veselo i poletno....ali je istina....i nema beganje hahahah
Treba mi smeha.....a niko se ne smeje.......toliko se niko ne smeje da su čak i mene uspeli da ubiju u pojam....a, to je stvarno teško bre.....
I traže priče....ebote, šta god da napišem oni traže još.....da li ikome pada na pamet da je za to potreban rad, razmišljanje, vreme....i koji moj ja uopšte pišem....promenila sam se od onda....nisam tako vesela....gubim snagu......sve se menja...ova godina, vala ne ponovila se.....moram da požurim sa pisanjem o starima....

Treba mi smeha
a niko se ne smeje
toliko se niko ne smeje
da su čak uspeli i mene
da ubiju u pojam bre
te ostavljam dojam
jedne vrlo ozbiljne žene.......TOOOOOOOOOOOOOOOO LJILJKA

Idemo dalje
kako nas život vodi
al' brate slatki
i sestro mila
kud nestade veselost
što je nakad ovde bila.

Hoću da verujem
mada mi razum ne da,
a taj je moj razum
kriv za mnoga moja nedela
ili dela ...zavisno odakle se gleda,
da smeh nije umro
verovati je lepše
da je samo privremeno
od nas namrštenih šturno.

Al' ne mogu sama
da se kliberim bre
jer ja sam ipak dama
doduše imam i milion mana
al' mi to daje šarm
te sam jedna šaramantna dama.

Takodje je i istina
da mi ponestaje snage
pa vi dame i gospodo
izvolte
pa upregnite malo svoje vrage (znam da je neispravno ali se vragove ne rimuje bre)
da nam svima daju malo smeha snage
jer to je ono što nam svima treba
dok nas život sa svih strana vreba
dok nas ne ukeba.

Нема коментара:

Постави коментар