DOBRODOŠLI NA OVAJ BLOG

Ljiljana Živadinović







poezija i proza i svašta nešto



петак, 11. фебруар 2011.

BAJKA ?



Pod hitno mi je potrebna bajka......pošto nema ko da mi je ispriča....moraću sama
Dalja elaboracija na temu „u se i u svoje kljuse“ nije potrebna hahahahaha

Živela jednom,
u svom lepom dvorištu,
mala slatka devojčica.
Sva je bila kao čigra
Volela je da se igra
Oke biste k’o na zejtin
Samo glede i merkaju
Ipak svoj je svet imala
Od lutaka i klikera
Posle bilo i viklera,
I treninga i momaka,
Mesto klikera i lutaka
Ali to je druga bajka.

Njena mama a i tetka
Volele su da sva bude
K’o princeza obučena
Cipelice, haljinice
I mašnice i tašnice
A ona je šta će, kud će
Obuvala, oblačila
Sva je bila utegnuta
Ispeglana, mirisana
Kao lutka bože blagi
Pa kad tako pirlitana
I sva sretna pesak uzme
A mamica sirotica
Vrisne jadna ...ali kasno.
Večito je čeprkala
Je l’ po pesku je l’ po zemlji
I pevala i igrala
K’o malena dodolica
Prljavica, šarenica
Smejalica i dobrica


Kad je malo poodrasla
I shvatila neke stvari
Život udri tad po glavi
I shvatila napokon je
Da nju samo glava boli
Pa je rekla „ma nos’te se“
Imam i ja svoje snove
Nabaviću čak i bove
Da granice obeležim
I da sa njih ja zarežim
Rešila sam da ne bežim
Rešila sam da s’ ne ježim
Rešila sam da ne ležim
Da ne čekam da mi dodje
Ni cvet, ni breg a ni oblak
Da ne čekam da mi prodje
Bez osmeha vek u veku
Bez belaja i bez borbe
Vetar hvatam, suncu jezdim
Od kiše se ja ne sklanjam
Po men’ pada a ja plačem
Suze kriju kapi njene
Čini mi se i ne plačem
Bol me boli....ja ga bolim
Strah me jede a ja njega
K’o će preteć’ ugursuze
Malo li mi ti već uze
Nisu l’ dosta moje suze?
Ja ću preteć’ baš za inat
Tak’a mi je sorta, eto
Takvu mene rodi majka
Možda život jeste bajka
U vremenu.....u pauzi
Kada eto.....nije hajka.

Ljiljka bre.....ni bajku ne umeš da napišeš.....straota.....

OJHAAA

Нема коментара:

Постави коментар