DOBRODOŠLI NA OVAJ BLOG

Ljiljana Živadinović







poezija i proza i svašta nešto



петак, 15. октобар 2010.

ŠAPAT REKE


Gledam ovu moju reku

Kako mirno teče sama

Tek po neki čamac, eto,

Pravi društvo ovoj dami

I po neki mali vali

Od galeba rečnog dase

Zatalasa površ njenu

Tako glatku, tako drevnu.


Reka moja pričala je

Pa zapisah šapat njezin

Na papiru nekom malom

Poljubac je to sa valom.


Duša duši jednom reče:


Ljubav je kao reka

Tiha I snena

Lagano klizi ustaljenim putem

U koritu svome

Što vekovima stvara

To reka voli

a ne da razara.

Voli me tiho,

Kao reka.....

Osećaj nežan nek teče lagano

Dok svaka svojom putanjom plovi

Nek ljubav voli a ne da boli.


Reka sam ja

Reka si ti

I vode naše neka se glede

Dok korita svoja samo slede.

I vode naše neka se ljube

I nikad poljubac ne izgube.


PS Iako su ljudi dugo zajedno ne moraju postati jedno.....ne moraju da se poistovete do neprepoznavanja. Svako je osoba za sebe, originalna, neponovljiva.....dva unikata koja žive svoju ljubav.Zadržati unikatnost i teći sa nekim uporedo kroz život a voleti se je prava sreća pomešana sa malo pameti.

Нема коментара:

Постави коментар