
Ponekad zaista mislim
Da prekinem ovo škrabanje.
Šta ja to radim?
U jutra rana I noći kasne
Šta ja to radim?
Ponekad zaista mislim
Da prekinem ovo škrabanje
Al’ nemam snage
Vuku me reči
Dosadne su k’o cigančići
Što hoće šoferku da operu
Reči mi ponekad kožu deru
Ponekad tugu speru
Ha….dok pišeš ti dišeš
Reče mi prijatelj
A kako bi bilo da uhvatim vazduh
I držim ga dugo
Dok pucaju pluća I ovo maleno
Srce ludo što pišući daje
Uredjuje, šalje
Svakog dana mali komad sebe
E, pa ….da pokušam
Da prestanem da dišem…..
I šta onda više reći.....moje reči…..volim vas …
Нема коментара:
Постави коментар